Predstava Ribanje i ribarsko prigovaranje

U Domu kuture Dugopolje, u petak 18. siječnja 2019., gostovalo je Hvarsko pučko kazalište koje je za dugopoljsku publiku izvelo „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ Petra Hektorovića, u adaptaciji i režiji Marina Carića. 

 

Hvarsko pučko kazalište od osnutka 1969. godine njeguje i predstavlja hvarsku kazališnu baštinu, sudjelujući na svim manifestacijama u gradu Hvaru, na otoku Hvaru, diljem Hrvatske i inozemstvu.
Od 1969. godine, a posebno od obnove 1991. godine, Hvarsko pučko kazalište nastupalo je u više od 50 gradova Hrvatske, te u inozemstvu (Austrija, Švicarska, Italija, Mađarska, Njemačka, Slovenija, BiH,…).

U Republici Hrvatskoj, nastupajući na festivalima hrvatskih kazališnih amatera, gotovo svaki nastup značio je i osvajanje prvog mjesta među kazališnim amaterima cijele države. Značajna su priznanja i nastupi na Dubrovačkih ljetnim igrama, Splitskom ljetu, o 150. obljetnici Matice hrvatske, na Festivalima pučkog teatra. Nastupi Hvarskog pučkog kazališta u gradu Hvaru najreprezentativniji su kulturni proizvod ovoga grada, u svim prilikama značajnih obljetnica.

U Dugopolju su, pred dobro popunjenom dvoranom Doma kulture, izveli glasovito „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ Petra Hektorovića, djelo koje je prošle godine obilježilo 450. obljetnicu izdavanja, a smatra se jednim od najvažnijih djela hrvatske renesansne književnosti. Sama predstava postavljena je 1991. u adaptaciji i režiji Marina Carića, te je dosada doživjela preko 120 izvedbi.

Vrijedne gostujuće glumce publika je toplo pozdravila po završetku predstave, pokazavši kako i u našem mjestu ima ljubavi i poštovanja za najljepšu književnu tradiciju i trud vrsnih amatera koji su nas počastili sjajnim pojedinačnim izvedbama i ukupnim dojmom.

“Tu, u toj konobi, počinje cijela priča o jednoj plovidbi koja više nije samo trodnevni pjesnikov izlet brodom do Šolte i natrag, nego i plovidba kroz stoljeća, kroz naslage baštine koja se rađala i u jeziku i u drevnim ribarskim običajima, odlazila u moreplovstva upravo iz ovakvih konoba i tu se, na kraju puta, odlagala do novih putovanja. Plovidba se kao sinonim možda upravo u konobi, može najsjajnije iščitavati: u tim bačvama, vinu, salamuri, mjehovima, ribarskim potrepštinama, vlazi i mirisu mora. Tu kao da se osjeća slutnja i dinamika ribarskog života, latentnost plova i počinak leuta, nerazmršeni parangali i skupljene mreže, prijeteće osti i smotani konopi.” Jakša Fiamengo