Roman o izuzetnom pothvatu dječje družbe. Roman je napisan u vremenu između dva svjetska rata. Pisac navodi da je djelo napisao pod bolnim dojmom propadanja mlinova vodenica u kojima su seljaci jeftino mljeli svoje žito na zadružnoj osnovi. Glavni junaci su seoska djeca koja se prihvate jedinstvenog posla: u tajnosti obnavljaju stari, zapušteni i oronuli zadružni mlin. Unatoč mnogim preprekama družba ostaje složna u želji da postigne svoj cilj. Usporedbom djece i odraslih, naglašena je pozitivnost dječjih osjećaja zajedništva i dobra. Tu je i idealizirani lik učitelja koji podržava, razumije i usmjerava svoje učenike. U drugom svjetskom ratu, zbog naprednih ideja koje je promicala, knjiga je bila stavljena na popis zabranjenih knjiga.